novosti

VODIME_Mamića i Knezovića jezera pokraj Imotskog, Mamić and Knezović lake near Imotski

Info o ugroženosti voda u Dalmaciji

Prostor Imotske krajine čine tri prirodne cjeline: Imotsko polje, krško područje uz obod polja te planinski masiv Biokovo. Imotsko polje je najkarakterističnije reljefno obilježje kraja. Iznimno je plodno i bogato vodom te gotovo u cijelosti obrađeno. Duž cijelog polja protječe rijeka Vrljika, a na njegovom se sjeverozapadnom dijelu nalazi Prološko blato. Krško područje je hidrografski siromašno. Jedini izvori vode su krška jezera (Modro i Crveno jezero, Dva Oka, Galipovac, Knezovića jezero, Krenica, Jezerina…) u koje voda utiče podzemnim putem te Prološko blato i rijeka Vrljika (ponornica duga 70 km koja je glavni izvor tekuće vode za napajanje Imotskog polja), a povremeno i tok rijeke Suvaje.

Prema Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) i rezultatima RegCM-a u prvom (2011.-2040.) i drugom (2041.-2070.) razdoblju buduće klime na ovom se području očekuje smanjenje oborina od 0,3 mm/dan u odnosu na razdoblje 1961.-1990. godine. U prvom razdoblju buduće klime predviđen je porast temperatura za 0,4°C zimi i do 1°C ljeti, a u drugom za 1,6°C zimi te 2,8°C ljeti. Uslijed promjene klimatskih uvjeta očekuju se dulji sušni periodi, smanjenje površinskih i podzemnih otjecanja i vodnih zaliha, kao i snažnije i razornije oluje koje uzrokuju pojačan intenzitet oborina formirajući kišne događaje s velikim količinama vode u kratkom vremenu. Zbog specifičnosti krških morfoloških oblika i dinamike vode u krškim vodonosnicima, promatrano područje je posebno ranjivo na utjecaj negativnih klimatskih promjena.

S obzirom na to da složeni hidrogeološki sustav područja uvjetuje iskoristivost dostupne vode, upravljanje ovim životno važnim resursom predstavlja imperativ, pogotovo u svjetlu posljedica koje klimatske promjene nose u budućnosti. Glavni vodozahvat ovog područja se nalazi na izvorištu Opačac, jednom od izvora rijeke Vrljike. Izvor je povezan s jezerima i regionalnim tokom podzemne vode, a spomenute klimatske promjene sve više utječu na ciklus punjenja krškog vodonosnika, odnosno na smanjivanje količina vode u njemu.

Cijelo područje Imotskog polja glavninu električne energije dobiva iz HE Zakučac te manjim djelom iz HE Kraljevac koje koriste prirodno raspoloživu vodu rijeke Cetine. Smanjenjem količina vode koje u pogledu kriterija postrožuju mogućnost korištenja voda s jedne strane i sve manjim količinama vode u bilanci voda, zbog povećane temperature i evapotranspiracije, a manjeg prihranjivanja oborinom, u pitanje je dovedena dugoročna održivost elektroenergetskog sustava ovog područja koji se temelji na hidroenergiji. Izgradnjom brane kojom se pregradio kanjon Ričice, nasuto pregradom visine 45,0 m ostvarena je akumulacija ukupne zapremnine 33,0 hm3. Akumulacija je od 1989. do 2003. prosječno ispunjena samo s oko 35 % (Bonacci, 2014) što zorno prikazuje velike gubitke. U izradi je projektna dokumentacija sanacije akumulacijskog jezera od strane Hrvatskih voda i Splitsko dalmatinske županije. Akumulacija je idealan način spremanja energije u hibridnom sustavu dobivanja energije iz obnovljivih, ali i periodičnih izvora kao što su vjetroturbine i solarni paneli gdje se u vršnim periodima proizvodnje vode precrpljuje na veću kotu kako bi se ponovo ispuštala na turbine u potrebnim razdobljima.

Skip to content